Iz tipkovnice IT-jevca
Iz tipkovnice IT-jevca
Online
online counter
Anketa
Da li koristite SmartPhone?


Anketa
Da li je CloudCOmputing budućnost?



RSS
Disclamer - Copyright
Svi tekstovi su plod iskustva, razmišljanja i pisanog izričaja autora bloga, te su kao takvi zaštićeni autorskim pravima. Ukoliko želite objaviti članak ili dio nekog članka u tiskanom ili online izdanju, kontaktirajte me mailom ili privatnom porukom na blogu
 
Blog
utorak, prosinac 13, 2011
Pozdrav svima

Nakon dugo vremena počeo sam pisati novi blog posvećen stručnoj IT tematici

Blog je pisan engleskim jezikom i možete ga pratiti na adresi

http://dubravkomarak.wordpress.com

Tematika za krajnje korisnike će i dalje ostati ovdje

Hvala svima još jednom

Pozdrav

D.

itzasve @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 23, 2011

Dva velika trenda se trenutno događaju u IT sektoru. Jedan je Cloud Computing a drugi sve veći broj SmartPhone-a u uporabi.



Većina nas je bila svjedokom pomame za iPhone 4. T-Com je imao velikih problema sa isporukom traženog telefončića. Sa druge strane pak kada se pojavio HTC Desire HD isto je zavladala pomama za apsolutnim "must have" uređajem. Ima ih još nekolicina ali nekako ova dva prednjače. Naravno u oba slučaja se radi o smartphone telefonima. Zadnja generacija smartphone telefona zahtjeva stalan pristup internetu, odnosno bez stanog pristupa internetu smartphone gubi smisao.



Dobrobiti "pametnih telefona" su velike. Internet od svugdje, na vašem dlanu, mailovi, GPS lokacija i navigacija ma gdje got bili, korištenje društvenih mreža i sl. Po snazi i tehničkim karakteristikama današnji pametni telefoni su u rangu konfiguracije računala za doba pojave Pentium 4 procesora. Zapravo u ruci nosimo ništa drugo nego malo računalo.



Sva ta mala računala nemaju (još uvijek) antivirusnu zaštitu. Dosta se već počelo govorkati o tome na raznoraznim portalima. U tome zapravo i je "trik". "pametni telefoni " zauzimaju sve veći dio "kolača" pristupa internetu. Pristupaju gotovo svim servisima ravnopravno kao i normalna računala. Nemaju antivirusnu zaštitu. Normanla računala (desktopi i prijenosnici), već godinama vode borbu protiv malicioznih programa na "bojnom polju internet" koristeći kombiniranu zaštitu (antivirus, antispyware; Firewall i/ili IPS). Telefoni sve to nemaju, što ih čini pogodnim za izvođenje bilo kakvog malicioznig koda. Uz to kao otegotna okolnost je i činjenica da su se pojedine platforme radi popularizacije u potpunosti otvorile programerima. Konkretan primjer je iPhone gdje se na AppStoreu može pronaći velik broj aplikacija koje su pisali programeri pojedinci, a nude se besplatno ili za 0.99 $. Uz ponešto iskustva u IT-u mogu samo pretpostaviti što se sve može napisati kroz par linija koda. A zaštite nema.



Ako uz sve to dodamo još i činjenicu da Android platforma pohranjuje sve kontakte, sms poruke, pozive i ostale stvari koje radite na Googleove servere, pravo je pitanje da li se to može preusmjeriti i još na pokoje mjesto. Možda bi tajne službe pojedinih zemalja imale odgovor na to pitanje.



I za sam kraj treba pridodati korisnike koji koriste tzv black markete na kojima je sve free (mada dobro namo da ništa u životu nije besplatno), i zbog korištenja black marketa "JailBreak-aju" telefone (odnosno otključavaju ih tj. crackiraju) pa dobivamo polako ali sigurno kritičnu masu interesantnu cybercrime miljeu.



Iz svega iskreno ne vidim svjetlu budućnost ali vrijeme će pokazati da li sam (nažalost) bio u pravu ili (na sreću) ne.



itzasve @ 13:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 24, 2011

Danas svi pričaju o nekakvom Cloud Computingu. Cloud ovo, cloud ono...

Kakve veze to ima s krajnjim korisnicima koji svakodnevno rade na svojim kućnim računalima, igraju se, chataju, šalju zamolbe za posao?

Svakakve i nikakve, bitno je da se potpuno mijenja filozofija računala, poptuno novi zaokret je.

Novi trend u korištenju softvera je "plati koliko koristiš" i "pristup dokumentima od bilo kuda". Zanimljivo je isto tako što novi trend zapravo želi iskorijeniti piratstvo. No evo pojašnjenja svega

Cloud (u prijevodu sa engleskog - oblak) predstavlja virtualnu okolinu, okolinu koja nam je uvijek dostupna a nemamo nikakvih briga s njom. Jedan od cloud servisa koji većina korisnika odavno koristi je webmail. Da bi koristili webmail potreban nam je samo korisnički račun, pristup internetu i internet preglednik (IE, Firefox i sl.) sve ostalo nam je nepotrebno. Bilo kakav drugi softver nam je nepotreban. Čak nam niti samo računalo nije potrebno, možemo koristiti internet corner ili slične usluge. Naša elektronička pošta nam je dostupna ma gdje bili. Imamo uvijek jasan pregled što smo kome i kada poslali, od koga smo što kada primili, nacrte pošte koje želimo poslati imamo uvijek dostupne neovisno o lokaciji. Naravno ukoliko nemamo ništa instalirano kod nas nemamo niti mogućnosti piratizacije. Štopericu nije moguće piratizirati

E sada zamislite da vam je dostupno sve, baš sve što imate na računalu na isti način, dokumenti , slike, video zapisi... Da putem interneta kreirate i upravljate vašim word dokumentima, vašim excel tablicama, svime što svakodnevno radite na vašim račnalima. Da ste neovisni o lokaciji, bez obzira gdje se na kugli zemaljskoj nalazili. Upravo takav komfor pruža cloud. Nemate više potrebe za backupom podataka, ne brinu vas kvarovi diskova.

Google je već odavno ponudio servis GoogleDocs, Microsoft novu verziju alata Office naziva Office 365 i zasniva je na cloud servisu. Amazon već odavno nudi najam virtualnih servera, tako da se i rješenja za kompanije temelje na cloudu. Iz toga proizlazi da ukoliko želite imati firmu, nisu potrebna nedostižna ulaganja koja se godinama ne vrate, već da je potreban jedino pristup internetu i računalo. Sve ostalo nalazi se u cloudu.

Ipak nije sve baš tako lijepo. Ako ste spremni vaše podatke držati u cloudu problema nema. Ali ako želite biti sigurni tko ima pristup vašim podacima i gdje se oni nalaze u svakom trenu, tada cloud nije rješenje za vas. Ukoliko pitate Amazon na kojoj se točno lokaciji nalazi vaš virtualni server, sumnjam da će vam dati odgovor.

Ukupan dojam je da se kompletan svijet računala seli u neku novu dimenziju. Dimenziju gdje sustav visoke dostupnosti više nije rezerviran samo za "odlikaše" već se nudi i kućnom korisniku. Gdje smo neovisni o lokaciji na kojoj se trenutno nalazimo. Nekako se ne mogu "otrgnuti" dojmu da će i privatno postati globalno ma koliko se provideri trudili dokazati suprotno. Kako sam radim u IT sektoru, potpuno sam svjestan moći i mogućnosti osobe "sa druge strane" tipkovnice i monitora.

 

Da li su oblaci nad nama idilični ili tmurni, vrijeme će pokazati

itzasve @ 12:31 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 12, 2010
 
 
Što je to natjeralo velike igrače na IT tržištu da se odreknu neprikosnovenog XP-a na desktop računalima. Vista je vrlo neslavno završila, a XP je izdržao prvi val.
Ali pokosio ga je drugi.
Pokosio ga je Windows 7. A zašto? Zato što je imao potporu, potporu u obliku Windows servera 2008 R2, popularno nazvanog 2K8 R2
 
Kombinacija je zapravo ono što je dovelo do pada Windowsa XP. Naime 2K8 R2 i Win7 Podržavaju par opcija koje su danas postale "životna važnost". Jedna po meni osobno je izuzetno bitna.
U dobu mobilnosti, work at home vremena, VPN je nešto bez čega se ne može. Spajanje od svugdje u firmu je postala potreba a ne luksuz. Za to se izdvajao velik novac, radi kupnje opreme kojom bi ostvarili čim sigurniji pristup u firmu, radi edukacije djelatnika za rukovanje se više različitih tipova opreme, radi edukacije samih djelatnika koji će koristiti VPN.
Sada to više nije slučaj. Win 7 u kombinaciji sa 2K8 R2 serverom sve ovo nudi bez dodatnih troškova. Navjerojatno ali sve je free of charge. Trik (ako to tako možemo nazvati) ima svoje ima i zove se Direct Access. To je VPN bez VPN-a (zvuči ovako malo kompleksno ali nije).
Direct Access informatika konfigurira jednom i nakon toga nije potrbno ništa više. Nikakav dodatan hardver, i nikakva edukacija krajnjih korisnika. Njima je dovoljno samo da upale računalo. Jedini preduvjet je pristup internetu, ali bilo je to i prije.
Upravljanje udaljenim računalim nikada nije bilo jednostavnije. Voditelji odjela i direktori informatike zamislite se. Da li bi vam ovakva funkcija dobrodošla??
Što je još dobro? Po meni (kao IT osobi) je odlično to što se smanjila mogućnost zaobilaženja korporativnih security opcija na minimum, minimuma. Samim tim se i smanjila mogućnost napada virusa i spyware-a na računala.
 
Druga velika opcija je BranchCache. BranchCache štedi brzinu linkova i maksimalno povećava njihovu iskoristivost.
Filozofija BranchCache-a je ta da ako jedno od računala sa udaljene lokacije povuče neki podatak sa korporativnog servera, drugo računalo više ne povlači sve sa korporativnog servera već sa susjednog računala na istoj lokaciji koje je maloprije povuklo isti podatak. Rekao bih da je to P2P na Microsoftov način.
 
I zadnja opcija je BitLocker.
BitLocker kriptira sadržaje čvrstih diskova i tako onemogućava pristup podacima ukoliko se računalo ukrade ili izgubi. Oprezno s tom opcijom jer ako i sami izgubite password možete imati velikih problema
 
Kombinacija sve tri opcije značajno povećava sigurnost i štedi novac. Naravno morate imati Windows 7 i 2K8 R2 inače ništa od toga.
 
I da, mala napomena. Sve verzije Windows 7 ne podržavaju ove opcije. Ove opcije podržavaju samo Enterprise i Ultimate.
Ukoliko ste poslovni korisnik Enterprise i ne bi trebao biti problem za vas (inače ga nema u slobodnoj prodaji).
Ukoliko ste privatni korisnik Ultimate je prava opcija za vas, ako vam baš trebaju sve ove opcije. Ako ne, Home verzija je čisto dovoljna.
 
Toliko za sada od mene.
 
Pozdrav
D.
 
 
itzasve @ 19:04 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 28, 2010
Snake is back, slogan je iz filma Escape from L.A. Johna Carpentera iz 1996 godine u kojoj naslovnu ulogu tumači Kurt Russell. Ali nije mi namjera debatirati o filmovima i filmskim žanrovima, niti se baviti filmskom kritikom.
Slogan sam odabrao jer nekako priliči i mom povratku u blogerski svijet. No naslov i nije takav. Naslov koji sam odabrao je isto tako slogan korišten puno duže od ovoga "Snake is back".
 
Odavno nisam pisao spriječen što privatnim što poslovnim obvezama, no kako se stvari pomalo dovode u red tako i ja nastavljam sa svojim piskaranjem po bespućima interneta.
 
Što znači to "the king is dead, long live the king!" (Francuski: Le Roi est mort, vive le Roi!)?
 
Davnih godina uzvik se bio tradicionalan nagovještaj pristupanja novog vladara (u ovom slučaju kralja) na vlast nakon smrti staroga. Koristio se u zemljama sa društvenim uređenjem poput Francuske i Engleske.
 
U IT svijetu upravo ovo bi se moglo iskoristiti za odlazak Windowsa XP u zasluženu penziju.
Da dragi moji naš popularan XP je dobio uistinu dostojnog nasljednika nakon gotovo 10 godina. Nekako primjerena formulacija bi bila dogodili su se Windows 7.
 
Već sam pisao o Windows 7 ranije ali tada su stvari bile u povojima. Sjećajući se Windows Viste i početnog oduševljenja sa Vistom (osim predosadnog UAC-a), nisam mogao ne biti oprezan u donošenju nekakvog konačnog mišljenja o sada već popularnoj Sedmici u prethodnom postu.
 
Sadašnje moje mišljenje je jasno iz samog naslova posta. Kako sam imao priliku raditi sa Win7 do samih početaka a trenutno ga koristim u svakodnevnom radu od službenog izlaska (8 mjesec 2009.) preporuka svima koji su koristili XP je prelazak na Win7.
 
Ukratko UAC je poboljšan, zahtjevi za resursima računala su minimalni i rad je iznimno olakšan. Grafičko sučelje je novo ali se vrlo lako naviknuti na njega. U pojedinim slučajevima Win7 radi brže i pouzdanije na računalima na kojima se donedavno "vrtio" XP. Dojam da radi "brže" me pomalo podsjeća na Apple filozofiju, koja kaže da na starijem hardveru novi OS radi nešto brže i pouzdanije. Palac gore za Microsoft. Win7 je uspio svugdje gdje je Vista zakazala. U prilog tome ide i činjenica da velike korporacije planiraju prelazak na Win7 kao standardni OS.
 
Naravno nije ga moguće instalirati na baš ultrastari hardver gdje se XP još uvijek uspješno "vrti". No ukoliko vam je računalo staro do tri – četiri godine prelazak bi trebao biti i više nego uspješan. Za novije opcije poput Aero sučelja ipak će vam trebati grafička kartica nekog novijeg datuma, odnosno mlađeg od tri godine (osobna preporuka je grafička kartica sa DX10 podrškom). Za one kojima treba podrška za aplikacije koje se ne mogu pokretati na Win7 a radile su bez problema na XP-u, tu je XP mode. Za to će vam ipak trebati procesor koji podržava virtualizaciju (recimo procesor unazad tri godine). Naime XP mode sadržava virtualno računalo kojem je OS Windows XP. Ovim tempom bih mogao hvaliti Win7 idućih par stranica ali bi tekst ipak postao predosadan. Ono što će možda biti bitno za "igrače" je da sve igre rade bez ikakvih problema. 
O Win7 mogućnostima koje su donijeli za business svijet, i radi čega velike korporacije planiraju prelazak na Win7 pisati ću u slijedećem postu.
 
Za sada bih zaključio the king is dead, long live the king!
 
I Snake is back, You will read me again.

 

itzasve @ 12:33 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 23, 2009

Čestii Božić i sretnu Novu 2010

  

Želi Vam vaš IT za sve


itzasve @ 13:45 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 30, 2009

Nažalost nisam pisao već deset dana. Bilo je doba berbe i ponekih obiteljskih obaveza. Tema nije nedostajalo. Naime kako sam instalirao Windows 7 na svoje računalo želio bih podijeliti s vama svoje iskustvo.  Ali današnja tema će biti drugačija, zasigurno aktualna. Radi se o hakerima i pogađate o Index.hr portalu.

Prije par dana ponovno je portal INDEX.HR bio pod napadom hakera. Otkako pratim članke na Indexu ovo je bio (po mome osobnom sudu) jedan od najjačih ili najučinkovitiji napad. Index je kao i uvijek do sada potvrdio da se radi o hakerskom napadu i zatražio pomoć nadležnih zakonskih organa, koji su kao i uvijek do sada zakazali. Zanima me samo da li će se i u ovom slućaju naći neki „Žila“ koji će priznati da je iz bezumne osvete blokirao index.hr.  Onako zamišljam sve državne medije kako sa nesmiljenim žarom prenose informaciju o hakeru beskućniku koji se ispod mosta opskrbio sa gomilom hardveraja neblili se osvetio upravi index portala za nanesene boli i štetu. Vjerojatno bi tada Borovec mogao napisati sabrana djela koja bi našla mjesto na policama knjižara uz Andersenove bajke i sabrana djela braće Grimm. Nisam samo ja ciničan već mi je samo dojadilo šutjeti i koristim priliku da javno kažem što većina misli. No da se vratimo na hakere. Index je poznat kao jedan on najoštrijih kritičara svega i svakoga a pogotovo vlasti u hrvata. Cijela situacija me nekako neodoljivo podsijeća na jedan od mojih prijašnjih postova kada je bio blokiran Facebook i Tweeter i kada je Čak i veliki Google imao problem sa pristupanjem stranicama. A sve radi jednog Gruzijca koji je želio objaviti neke fotografije. Fotografije koje nisu išle u prilog Ruskoj vladi. Tako mi je to poznato, vlada, nepoželjne informacije na internetu, blokiranje pristupa stranicama, pa se ti onda slikaj sa informacijama koje imaš. Eto ti. Cijela priča je poprimilo pomalo komično tragičan epilog. Policija ne zna što policija radi. He he.

 Ali što je sa hakerima i kako su oni to zapravo izveli.

Nije sve baš tako jednostavno kao što se čini ali princip je jednostavan. Svako, ama baš svako računalo ima određeni broj zahtjeva koje može obraditi u jedinici vremena. Koliko je to za našu priču i nije bitno. Bitno je to da je i server jednako tako računalo kao i ono što mi imamo doma. Doduše sa povećanim kapacitetima ali sa svojim limitima i granicama. Kada se te granice dosegnu onaj prvi idući zahtjev je koban i dovodi do pada sustava. I ne nisu u Indexu nesposobni proračunati koliki su zahtjevi prema njima upućeni nego je napad bio sofisticiran i dobro organiziran. DdoS napadi su u pravilu najjednostavniji napadi za izvesti i upravo ih ta jednostavnost čini toliko opasnima. U jednom od prethodnih postova pisao sam o tome kako je jednostavno napasti nekoga. Čak sam postavio i skriptu koja se koristi u takvim napadima. Ali protiv te skripte se ipak jednostavno boriti. Iole ozbiljniji provider na svome firewallu će zabraniti ping prema napadnutoj web stranici i cijeli trud je uzaludan. Ali što ako se korise sofisticiraniji alati? Alati koji rade ono što mi radimo kada pristupamo internet stranicama. Alati koji to rade velikom brzinom u jedinici vremena trudeći se zagušiti server sa zahtjevima. Tada provider baš i nemože puno. Mora se tada aktivirati četa ljudi koja gleda u logove u više-manje realnom vremenu te procijenjuje da li je zahtjev za otvaranjem internet starnice legitiman ili ga izvodi automatska skirpta. Ako utvrde da ga izvodi automatska skripta blokiraju promet sa te internet adrese i ponovno procijenjuju ostatak logova. Iz iskustva znam da je to težak i naporan posao. Posao koi može trajati danima, gdje se najduži predah mjeri u minutama odnosno nekoliko desetaka minuta. Uz sve to za ovakav napad potreban je i botnet, odnosno mreža računala koja se nalazi u vlasništvu hakera, jer se ovakav napad ne može izvesti sa dva, tri računala. Botnet nije doslovno u vlasništvu hakera. To su računala koja istinski imaju svog pravog vlasnika, ali njima upravlja haker, jer je na neki način uspostavio kontrolu nad njima.. Najčešće se to napravi tako da se pravog vlasnika računala na neki lukav način „nagovori“ da instalira zlonamjeran softver na svoje računalo. I to je to tada. GAME OVER.  Uz dovoljan broj računala taj game over se onda može širiti i širiti. Čak i na servere koji nisu u vlasništvu hakera. Čak i na indexove servere.

Sve u svemu imali smo poteškoća sa pristupom indexu ovih par dana, a isto tako i blogeru.

Nadajmo se samo da će Borovec i ekipa obaviti svoj posao i da će „ekipa za rušenje“ dolijati.

Jer u suprotnom bi se mogli izjednačiti s Rusijom i reći da nismo obećana zemlja ali da svako malo na vrbi rodi grožđe.

itzasve @ 09:43 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, rujan 18, 2009
 
Upravo sam slušao razgovor između supruge i tehničara koji radi helpdesk za firmu u kojoj radi. Htio sam zapravo pisati o nečem drugom ali ovo je definitivno tema na kojoj se uvijek lome koplja. Kako je helpdesk nekad bio i moj posao, a i sada znam "uskočiti" drugarima upomoć, jako me zainteresirao razgovor.
 
Sve u svemu razgovor je tekao bez sluha sa strane samog helpdesk tehničara. Obzirom da sam djelomično upućen u posao koji radi supruga, situacija u kojoj se našla kolegica koja je u dućanu je vrlo specifična. Ali za to tehničar i nema sluha. Da situacija bude još i gora, petak je i šest sati popodne je. Weekend je nekima počeo još u podne (do duše u glavi, jer ipak treba "odsjediti" do kraja radnog vremena).
 
Kvar o kojem se radilo prijavljen je još u utorak. Povratna informacija o otklanjanju kvara nikad nije stigla. Prilikom upita zašto nisu dobili povratnu informaciju tehničar odgovara kako to nije njegov posao i kako se sam korisnik treba interesirati o tome da li je sve u redu ili nije. Dragi moj OTKAZ do kraja milenija bi trebao dobiti. Jer krajnjem korisniku se informacija vraća, osim u slučaju kada problem nije otklonjen. Kako se radi o "Point Of Sale" sasvim je jasno da je to stvar vrlo visoka na listi prioriteta.
 
Lista prioriteta ide ovako nekako:
  1. Serveri bitni za poslovanje cijele tvrtke.
  2. Point Of Sale (blagajne ili slične lokacije na kojima se prodaje proizvod)
  3. Računala djelatnika koji poslužuju Point Of Sale
  4. Sva ostala računala
 
Ako to nekome nije jasno neka me slobodno kontaktira. Na blogu sam postavio modul gdje mi možete slati pitanja. Nastojati ću da odgovori budu u kratkom roku sa iscrpnim informacijama.
 
Da prvo dovršim kako je sve završilo. Uz pitanja zašto ste se javili tek sada (javljeno je odmah kada je problem nastao), zašto niste ništa pitali da li je netko od utorka riješio problem, možda ćemo riješiti problem u ponedjeljak, danas vam sigurno nitko neće pomoći. Katastrofa.
 
Kako to treba izgledati?
 
Ako imate helpdesk za 200 POS računala diljem lijepe naše, prvo što morate osigurati je da se neometano možete spojiti sa POS računalom bilo kada. Nadalje ako većina POS računala radi do 21 sat, bitno im je osigurati podršku do isteka radnog vremena. Najgora situacija koja se može dogoditi je da POS nije u mogućnosti prodati (još gore prodavati) uslugu. Kada se takve stvari dogode trebale bi "poletiti" glave. Ako postoji management koji se brine za organizaciju automatizmom se dijeli crveni karton. No kako je ovo Hrvatska tu nitko nikoga ne doživljava ozbiljno. Nitko za sada koliko znam nije platio štetu nastalu aljkavim ponašanjem helpdeska.
 
Prvo krajnji korisnici uvijek prigovaraju domaćim proizvođačima softvera kada se pojavi bug. U većini slučajeva nisu spremni niti malo sudjelovati u otklanjanju problema. Sa druge strane većina kupuje Microsoft Windowse i kada se tamo dogodi bug spremni su čekati do iznemoglosti da se Microsoft udostoji riješiti njihov problem. Bez obzira na sve mala packa krajnjim korisnicima. Vi ste ti od kojih trebamo informaciju kako se problem dogodio, pod kojim uvjetima, što se zbiva kada se problem dogodi. Ako nemamo tu informaciju možemo samo tapkati u mraku i gubiti vrijeme.
 
Ako pak smo sve dobili od krajnjeg korisnika, a ne reagiramo, najbolje bi bilo da razmislimo o prekvalifikaciji, recimo za drvosječu, stolara, koordinatnog bušača ili slično (uz dužno poštovanje svim zanimanjima). Definitivno niste za informatiku. IT helpdesk zahtjeva puno rada, odricanja, truda, brzine, promptnog rješavanja problema i improvizacije. Improvizacija se najčešće koristi u helpdesku, jer kada rješavanje problema iziskuje dugotrajan vremenski period, trebate improvizacijom brzo omogućiti rad, a zatim prionuti kvalitetnom rješenju problema.
 
IT uslugama treba znati upravljati, jer nažalost ili na sreću danas sve počiva na računalima.
 
Još ne mogu doći k sebi od dojma koji sam stekao "prisluškujući" razgovor. Dojam je da se tehničaru baš i ne da raditi i će napraviti sve samo da "otkači" korisnika s telefona prebacujući lopticu odgovornosti na krajnjeg korisnika. Kao da krajnji korisnik zna sam riješiti problem a eto u dokolici gnjavi helpdesk.
 
Sa druge strane vidim da još ima prostora za dobre i kvalitetne ljude da isplivaju na površinu.
 
Jer dok nam je ovakvih i IT branši nitko tko se imalo trudi se ne mora brinuti da će biti najgori
 
Pozdrav
 
Vaš
 
 
itzasve @ 18:59 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 17, 2009
 
Kao prvo ispričao bih se poštovanim damama i cijenjenoj gospodi na mojoj neaktivnosti. Nažalost ponešto poslovnih a ponešto obiteljskih obaveza me spriječilo da objavljujem postove. Zato sam i objavio "stihove" koje sam dobio mailom prije dan dva. Tek toliko da dam do znanja da sam živ i prisutan.
 
No vratimo se temi pohrane podataka u korporativnim okruženjima.
Ponekad bi mogli reći da je to strogo uređen sustav u kojem vlada savršena harmonija. Ponekad je to savršeni kaos gdje se ne zna tko pije a tko plaća. Korporacije (tvrtke) bi trebale imati standard pohrane podataka i toga standarda bi se trebale držati "ko pijan plota". Kako to pojednostavljeno izgleda? Jednostavno svi podaci (baš svi poslovni podaci) bi se trebali držati na serveru i od tamo se pospremati u backup. Najčešće se događa da se podaci nalaze na diskovima lokalnih računala, ne spremaju se u backup, i ovisni su o kvaru čvrstog diska računala na kojem se nalaze. Još jedna od čestih grešaka je da se svi podaci umjesto file sustavom distribuiraju mailom.
 
Kako bi to trebalo izgledati?
 
Svaka korporacija ima specifične potrebe, ali u suštini bi ih ipak mogli svesti na neki osnovni standard. Osnovni standard bi nekako ovako izgledao. Svi korporativni obrasci (templates) bi se trebali nalaziti na istom mjestu. Tako da svi znaju gdje se nalaze i imaju mogućnost doći do njih kada god im treba. Svaka korporacija ima potrebu dijeliti datoteke između svih djelatnika, stoga treba osigurati jednu takvu lokaciju. Pojedini timovi (odjeli) unutar korporacije imaju potrebu dijeliti podatke između članova, a da istovremeno ti podaci ne budu dostupni ostalim djelatnicima. I na samom kraju, svaki djelatnik korporacije ima potrebu pohranjivati podatke na način da ih samo on vidi, jer ih ne želi dijeliti s drugima.
 
Te četiri lokacije obično se kreiraju kao mrežni diskovi, odnosno dijeljena mapa negdje na serveru. Na svakom od tih mrežnih diskova određuju se prava pristupa takozvane Access Control Liste (ACL) . ACL štiti od neovlaštenog pristupa vašim podacima. ACL prema unaprijed dogovorenim parametrima kreira i održava sistem administrator.
 
Zašto je važno podatke pohranjivati baš na te mrežne lokacije?
 
Radi sigurnosti i dostupnosti istih. Naime ako podatke ne pohranjujemo na unaprijed zadane lokacije nije baš sigurno da će se podaci naći u backupu i da će biti dostupni i nakon havarije. Ako podatke pohranjujete lokalno najčešće se suočavate s tim da kvarom vašeg čvrstog diska gubite sav vaš trud i rad. Pojedine korporacije čak imaju i pravilo da je IT odjel odgovoran za sigurnost podataka na serverima dok za podatke koji su pohranjeni na čvrstom disku računala odgovara sam djelatnik koji to računalo i koristi. Djelatnik u tom slučaju sam i iz osobnog budžeta plaća povratak podataka ukoliko se nešto i izgubi, a pokaže se potreba za izgubljenim podacima.
 
Otprilike svaka pojedina radna stanica je zamjenjiva u vrlo kratkom roku. Ideja je da ukoliko se radna stanica pokvari radnik sjeda za drugu slobodnu, logira se i ima i dalje neometan pristup svim svojim podacima kao da se ništa nije dogodilo.
 
Sa laptopima je samo malo drugačija priča. Microsoft je svojim korisnicima ponudio funkciju koja se zove "offline files". Ta funkcija se brine da sa sobom imate kopiju dokumetnata na vašem laptopu kada vam to zatreba. Funkcija se isto tako automatizmom brine o sinhronizaciji datoteka tako da na svim lokacijama imate uvijek istu verziju. S korištenjem ove funkcije trebate biti oprezni, jer gubitak ili krađa laptopa automatski znači potencijalnu zlouporabu podataka od strane trećih osoba.
 
Što nije poželjno za pohranu na mrežnim diskovima?
 
Privatne datoteke koje zauzimaju diskovni prostor. One su definitivno nepoželjne. U svojoj praksi imao sam prilike vidjeti svašta, od toga da ljudi u backup stavljaju kolekciju filmova i mp3-ca, do obiteljskih albuma. Ali budimo realni, to što je vaše dijete bljucnulo ili pljucnulo stvarno se ne tiče nikoga u firmi. Uređenje kompanije imaju politiku da sve što se nalazi na računalima kompanije postaje vlasništvo kompanije, da privatne slike i/ili video zapisi nisu dozvoljeni, te takve "prijestupe" oštro kažnjavaju.
 
Zaključak ovog posta bi bio:
Držite se uputa koje ste dobili od vašeg IT administratora, čovijek vam to ne priča bez vraga ili u dokolici da utuče vrijeme dok ne krene kući. Poslije bi mogli imati ozbiljnih poslijedica za posao, samo radi tvrdoglavosti. Ukoliko imate bilo kakvih nejasnoća pitajte ga da vam pomogne i objasni. Na kraju manipulacija dokumentima je na strani krajnjeg korisnika IT je tu samo da pomogne i objasni.
 
Svi su bitni kotačići u korporativnoj pohrani podataka
itzasve @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 16, 2009

Sinoć sam te guglo
tražio po fejsu,
twitao ti majku
kliko po majspejsu.

Čito komentare
nepoznatih ljudi,
ko se s giikom petlja
pravo mu i budi!

Milo gledam heder
i na blogu entry,
u arhivu dane
kad smo bili sretni.

Ali ti si autor
i ja nemam prava,
sve o nama svijetu
rekla si na netu!

Slike si na fliker
okačila ziher,
ja više ne mogu
čitat to na blogu

(refren)

Neću forum
ni jutjuba!
Jebo i taj
veb dva nula!
Da bar jednom
preko dana
vidimo se
bez ekrana!

P.S. u nedostatku vremena malo za nasmijati se. I da znam, to već dugo kruži netom.

itzasve @ 16:01 |Komentiraj | Komentari: 0